U firmu Max & Moris došao sam kao naučnik 1994. godine. Predložio me moj razrednik, a ja sam pristao, jer sam stanovao blizu firme. Šjor Ljubo me primio na praksu tijekom koje sam se pokazao kao vrijedan i sposoban radnik, što je on prepoznao i odlučio me zadržati. U firmi sam već dvadeset i pet godina i danas sam voditelj proizvodnje, a nadam se da ću ostati sve do mirovine.
Prebacivanjem firme porastao je i obujam posla. Krenuli smo nabavljati i nove strojeve kako bismo olakšali rad djelatnicima u proizvodnji. Počeli smo od viličara, manjih i većih. Sad ih imamo popriličan broj. Tako je bilo i sa strojevima. Mnogo toga što su ranije radili djelatnici, sad obavljaju suvremeni strojevi, što uvelike olakšava rad.
Narednih se godina tvrtka razvijala ne samo u poslovnom smislu prema vani, već i unutar sebe, stvarajući odnos s nama zaposlenicima. Počeli smo imati team building-e na kojima su se ljudi upoznavali i družili. Formirali smo čak i malonogometni klub Max & Morisa. Taj je period bio lijep i zanimljiv, imali smo druženja kroz „balun“, organizirale su se večerice, gradele... Stvarno je bilo lijepo kad bi se cijela tvrtka okupila na zajedničkim druženjima.
U Max & Morisu su ljudi povezani, a neki su se čak i oženili. Ovo je firma koja poštuje obiteljske vrijednosti. Gleda se širi kontekst i prepoznaje se kvaliteta ljudi, zbog čega se ponekad zapošljava i rodbina zaposlenika. Primjerice, ako je jedan brat vrijedan i sposoban radnik, vrlo vjerojatno ni drugi ne odstupaju. To je i dokazano u našoj firmi. I moja su braća došla raditi ovdje, pokazala su rezultate i zadržani su. Firma prepoznaje kvalitetne ljude i poštuje ih.
Smatram kako se Max & Moris danas lijepo razvija i zadovoljava europske standarde. Izrastao je u firmu koja je respektabilna, ne samo u županiji, već i državi. Čulo se za firmu te je ona razvila odnos sa strankama koji nije striktno poslovan, već je i prijateljski. Strankama smo posvetili vrijeme što su oni i prepoznali. Tijekom svih ovih godina borili smo se za svakog kupca, pa tako i dan danas. Od onoga najmanjeg koji je došao kupiti „vidu“ do najvećeg koji je kupio šleper robe. Uvijek smo držali do kupaca, a nadam se da ćemo tako i nastaviti.
Šjor Ljubo nije bio fokusiran samo na firmu, već i na stanje oko nje. Inzistirao je na prilaznim cestama. Mnogo smo puta sami popravljali prilaze Max & Morisu. Uređivali smo čak i lokalne ceste kako bismo mogli lakše komunicirati s partnerima i kupcima. Šjor Ljubo je vodio računa o svakoj realizaciji i mogu reći kako se stvarno puno toga napravilo. Uvijek je bio posvećen detaljima i gledao je unaprijed. Nije se mogla dogoditi situacija da nešto nije bilo predviđeno. Mogao je predvidjeti probleme i posljedice te je uvijek bio korak dva ispred. Sve što se radilo, planiralo se unaprijed za budućih pet do deset godina. Mislim da je takva organizacija pridonijela uspjehu firme.
Što još mogu reći o šjor Ljubi? Reći riječ je malo za njega; riječi ga ne mogu opisati. Šjor Ljubo je jedan izvanredan čovjek za kojeg mogu slobodno reći da mi je kao drugi roditelj. U firmi sam od svoje srednjoškolske prakse, a šjor Ljubo me obučavao i naučio mnogo toga. Posao je uvijek odrađivao stručno, profesionalno, pedantno i odgovorno. Njemu skidam kapu do poda. Volio bih da svaka firma ima vlasnika kao što je šjor Ljubo.
I o ostalima mogu reći sve najbolje. Moris i ja smo se skupa školovali, a zadnju godinu smo proveli zajedno na praksi, zbog čega smo se sprijateljili. S njim i danas imam lijep odnos, kao i s Maxom. Obojica su vrlo ambiciozni i mislim da je firma uz njihov doprinos daleko dogurala. I drugi zaposlenici su mnogo doprinijeli svojim zalaganjem. Smatram kako smo zajedničkim snagama napredovali do ovoga što Max & Moris predstavlja, od kad je firma brojala petero ljudi do danas kad ima preko stotinu i dvadeset zaposlenika. Svaka pohvala!
